1. |
Autogram
01:35
|
|
||
Kada mi bude sahrana, daću vam autogram
Raširiću krila, ostavivši u amanet moje zvučne zapise, moj glas devijacije
U devijantnom društvu priuštiću vam predstavu one man benda
Samo za vaše uši šaljem vam urlik iz petnih žila ravnih tabana
Zagrcnut će vas moj otisak koji ste toliko ignorisali, nesvesno obrisali svaki trag
Vrag će ga znati koliko to prati kada svrati slučajno na soci mreži pauka iz vašeg kraja
Spoznaja koju će otkriti svojeručni potpis moj i taj znoj što treperi u glasu
Taj usamljeni korak u poznato kraj nepoznate sredine u društvu vampira
Čistokrvna gabrovačka reka sama otkriva svoj tok, toliko decenija bdi nad vama koji spavate dok hodate
I nikako da dodate u svoj rečnik reč 'bravo', jer gledate samo pravo u požuteloj jakni i poderanih cipela vaš trag se cenio više. Zato tiše!
Moj autogram prodajem na gram iako težine nema, samo blizine i vedrine kojim sam bojio dane i niško sivilo. Za sebe i vas neodgovarajuči stas
Zato: Na sahrani ću vam dati autogram, onako od srca kad je već sve otišlo do kurca!
Gary Bramil 27/01/22.
|
||||
2. |
Dok sedim na ulici
01:15
|
|
||
Dok sedim na ulici
Kisela kiša
i otrovan vazduh mi
guše kapilare
Sočiva u očima
suze peru
A ja na šalteru
u malteru noge
Taj živi pesak
guta mi telo
i baš je veselo
u ušima
tišina
A u srcu lom
U trenutku tom
slika osmeha
punoletnog
mi ovlaži obraz
Razvuče usne
do ušiju
Slika jedna
I reč ta: Tata
Onda odletim
van pešačke staze
Zamahnem krilima,
ma milina
Letim dok sedim
ščućuren gde promaja kida
Bez stida me teši,
nesvesno i plaši
A u srcu haos
Rešilo da izadje van
Na pločnik
ukrašen žvakama
što otimaju kljun vrabaca
A zajedno se borimo
za mrvicu hleba
Kvasimo obraze
besmislom života
bez jasne vizije
Uz televizije
što i prognozu kriju
Srca nam vriju
na plotni
Temperatura ključa
bez tog ključa mog srca.
Gary Bramil
|
||||
3. |
Goodbye, Victoria
01:33
|
|
||
Goodbye, Victoria
Četvrt veka
moja majka
bila si
Četvrt veka
moje snove
snila si
Ožiljke stvarala,
rane mi lečila,
srce udarala
i spašavala
Toliko ljubavi
donela i odnela,
dete u meni
probudila i zbunila
Često me hranila
i dojila
Ti si mene
usvojila
Tako me grlila
i tešila,
dok nisi rešila
da me prevariš
i nekom drugom,
dušu podariš
A tako si mi
telo lepila,
i onda me
izdala i oslepila
Zbogom, Viktorija,
ljubavi duga
Zbogom, lepotice,
moja čarobnice
Podari drugom
moje korake česte,
utabaj stazu
nepoznate neveste
Ne zaboravi na me!
Zbogom, Viktorija,
ljubavi kruta
bez osmeha
moja duša nek' luta
U zdravlju mi ostaj,
leptirice strana,
stub moj čuvaj
k'o svog dragana
Što ti je
ljubav pružao,
pa se razoružao
Do sledećeg vidjenja,
svetice moja
Zbogom, Viktorija:
Pobedio sam
vlastiti poraz.
Gary Bramil 5/2/24.
|
||||
4. |
Hvala i Slava
00:58
|
|
||
Hvala i slava
Probudila me iz sna,
podigla sa dna,
da bi me ubila
i osakatila
Karma je vratila
to punomasno telo
i ispratila
na počinak duži
Na onom svetu
može i da tuži
i ruži plamen
što ruke joj kosi
I te oči neverne
Krčka se u paklu,
kučka i neprekidno
bljuje vatru
Dok joj ne satru
i zadnji milimetar
ne odleti u etar
Ni tada
shvatiti neće,
da je sreće
put je naneo ne bi
To odvratno lice
bludnice
Tu pokvarenu maštu
i strasti niske
Plutaće leš smrdljivi
u reci sumpora
Otpašće nokat
sa kažiprsta
te crne vile
Tog tamnog vilajeta
opasne krvi
i zrnaca jeftinog tela
što na popustu beše
I sada prah i urlik
iz stomaka utihnu
Preminula je.
Prigodnim koncertom
obeležih 40 dana
Preminula je.
Probudih se.
Hvala i slava.
Gary Bramil
26/08/2023.
|
||||
5. |
Nebesa Hor
01:35
|
|
||
Nebesa Hor
Nebeska se vrata otvorila
i u boj Lazara primila
Nebeska se lavina nadvila
i Marinu u belu haljinu obukla
Sada Lazar bitku ne bije,
svoju mladost on ne krije
Sada trči nekim poljem
Sada krči novu stazu
Sada vodi manju bitku
I u rukama sablju britku
Drži
Marina je to načula
Pa pohrlila ona tako
gde će kad tad stići svako
I tu mladost da ugleda
I da se ni tad' ne preda
Da veruje u čudne skute
sakoe i kapute
Što držaše sefa ključ
I rešenje ove bitke
Gde sva deca,
ta mladost i radost
u hor se sjatiše
Crno vreme i oblake
što se nadviše
Lazar gleda sada dole
kako čudne čike
i strašne slike
osmeh zaboraviše
Jer, dugo i boraviše
na tlu ovom
i sad Marina tamo hodi
i razmišlja ona često:
SMS mi vaš ne godi,
i on briše dečiji presto
Hor se novi sada množi
čim ugleda ovo mesto.
Gary Bramil
21.8.2023.
|
||||
6. |
Ogorčen
01:31
|
|
||
Ogorčen
30 godina
bavljenja muzikom,
donelo je 30 pregleda
30 godina
bavljenja muzikom
dovelo je
30 prijatelja
30 godina
bavljenja muzikom
stvorilo je
300 albuma
Hiljade pesama,
hiljade omota,
hiljadu tekstova
obojilo je
hiljadu sivih ulica
Hiljade mojih
pesama
nasmejalo je
hiljadu
namrštenih lica
Stotine stepenika
ugostilo je
stotinu duša
Milion minuta
rastvorilo je
lažna lica
sa ulica
30 pregleda,
30 otpusnih lista
sa epikrizijom
Bezbroj bina,
milina,
iznedrilo je
i glas, i stas
Nevidjiva vrlina,
ulepšala je jutro
Sva ta silina,
osvetlela je balkon
i dvorište sa
kućicom, tudjom
i ludjom,
kraj groblja starog
Moje note plešu,
dok glas vrišti
i poziva u pomoć
Jutro je prelepo,
a počinje ponoć,
negde, daleko
I, zašto sam ogorčen?
Zato što nemam
30 zlatnika
da nagradim klik,
odabranih a meni
nepoznatih ljudina!
Gary Bramil 17/02/2024.
linktr.ee/garybramil
|
||||
7. |
Ok, priznajem!
01:43
|
|
||
Ok, priznajem!
Ok, priznajem:
Bio sam sa kurvama
koje su me varale
Ok, priznajem:
One su se drugima
dodvoravale
i medjusobno razgovarale
sa velikom dozom
bromazepama
kurva ta nikada
neće biti sama
Ok, priznajem:
I moju i tudju decu
sam iškolovao,
Ok, priznajem:
Pisao sam sastave za 5
I opet bih tako,
jer ja volim da pišem,
volim da radim
I kada nešto zasadim
ja to gledam dok
ne procveta pupoljak
i vine se ka nebu
Ok, priznajem:
Valjao sam knjige i ploče
tamo gde je zabranjeno,
ja sam diler pametnih reči
genija sa distance
Ok, priznajem:
Tegljio sam gajbe
prepune nota i pasusa,
dok su one širile noge
nepoznatom čedu
Ok, priznajem:
Hranio sam pse
Hranio sam ptice
koje tako odlete
dok sam im ja lepio krila
Ok, priznajem:
To noge moje znaju,
da te kurve svakom daju
Ok, priznajem:
Opsovao sam uniforme
što mi gaze njivu,
balirani beton
koji radja smisao
Tamo gde sejem i žanjem
ne smatram svojim imanjem
Ali, mogu se podičiti znanjem:
Poznavao sam bludnice sa ulice
što mi pljunuše u lice
Ok, priznajem:
Voleo sam
radnice sa ulice.
Voleo sam nevinašce
iz alpske kanalizacije,
i zato:
Što dalje od moje ulice,
prljave bludnice!
Gary Bramil
22.01.2024.
|
||||
8. |
Opušteno umoran
01:41
|
|
||
Opušteno umoran
Otpušten iz kulture
Vaše nekulturne
Zaostavštine
Blatnjave baštine
Uvenulog korena
Opušten
Al' izopšten
Iz svake
Kombinacije
Vaše
Manipulacije
I racije
Umoran od kretanja
Vašeg cerekanja
Kreativnoj slobodi
Umetnicke drame
Koju stvarate
Pa zatvarate
Svoj krug
Migrenom vladate
Isti
Samo drugacije
Obuceni
Od ucitelja
Nauceni
Pa navuceni
Svoje stado
Cuvate
Istu obucu
Obuvate
Pa lažete
Samo vaši
Uživaju u toj
Kaši
Kojom se
Hranite
Pa drugima
Branite
Da se ispolje
Iste ploce vrtite
Jedni te isti
Koji nisu cisti
Bina je njihova
Pošast
A ja
Imam cast
Da ne prljam
Pošteno
Kupljene patike
I plašim te
Ratnike
Niške scene
Koji me ne
Cene
Opušteno idealan
Ja vladam
Svojom
Kreatinošcu
Napadam
Taj soj
Skakavaca
Bezdušnih vladalaca
Niške scene
I eto mene -
Tu nema dileme
Van vašeg okvira
Negativne dioptrije
Ideologije
Vas,
bogate dece
Svirajte vašu
Pesmu
Pa pod cesmu
Operite obraz
Moj odraz
Iznad vaše rupe
Lebdi
Ruku vam necu
Dati
A
Tražice te
Je
Kad
Tad
Gary Bramil
12.04.2018.
|
||||
9. |
Otkud tebi pravo?
02:06
|
|
||
Otkud tebi pravo
..da me pogledaš?!
Otkud tebi želja
da me upoznaš?!
Nisi moj nivo
niti ćeš biti!
Otkud tebi pravo
da mi namigneš,
šmekerski!?
Kao pravo muško
pristojno se izraziš
Namrštiću se
na tvoj izraz lica i osmeh!
Namćor sam i baksuz
naviknut na luksuz!
A ti trguješ sa umetnošću
i osećanjima drugih
što su preneli na plastiku crnu!
Sa obraza se cedi puder
i skupocena šminka
kojom krijem hematome i modrice
Ali mi teško nije
da raširim polomljena krila
i sa besom govorim telom
Jer, ko je tebi dao pravo
da me pogledaš!?
Ko ti dao pravo da mi kao ženi
posvetiš pažnju!? Ko!
Samo sam lutka i razmažena lepotica
i zato se mrštim i prevrćem oči!
Ti nisi moj nivo nego si uličar
kao i ja nekada, dok obilazih gnezda,
dok sam lovila i lomila brakove
A ti misliš da imaš prava!?
Ti si niko i ništa tako zavaljen
u kafeu umrlih konobarica
A ja sam carica! Ja sam svetica!
Tvoja mogu biti samo crkva
koju ćeš finansirati i meni se moliti!
I zato:
Otkud tebi pravo da me pogledaš!?
Ti si polovna roba i ništa više!
Tvoje srce je lomljeno
poput mog nosa i ponosa
A ti me gledaš!? Mene?
Pogledaj te vene,
pogledaj tu visinu i ružno lice!
Otkačio se veštice i sada gledaš moje lice!?
Moju dušu hrani druga elita!
Moje srce brani pesnica bez stida!
A ti si našao mene u oči da gledaš!?
Otkud ti pravo!?
Ti nemoj ni zdravo da izgovoriš, inače goriš!
Gary Bramil
12.10.2023.
|
||||
10. |
Parče
01:38
|
|
||
Parče
To parče torte
zasladilo bi dušu
To parče torte
zavaralo bi srce
Da ne plače
Da ne buni oči
Da ne budi noge
Koje lete
To parče torte
Uprljalo bi tanjir
To parče torte
Osmeh iznedri
To parče torte
Obraz popuni
Zbog zuba koji fale
To parče torte
Sastavilo bi
rasparčanu dušu
Što probode je
Viljuška
Pa sada krvari
Pa sada pati
Dok se neko inati
I taj kolač krije
Dok
Nevidljivi kolac
Raspori telo
Već ranjeno
Dok krvavi trag
Na pločniku ostavi
Tada suze
Brišu korak
I ukus gorak ~
To parče torte
Je
Druge sorte
I tudje kćeri
Što kapiju podiže
I zatvori dvorište
I moje izvorište
sada klija
Sada vija
Iza zatvorenih vrata
Tortu krije
Šolju kafe
Sa drugim pije
Moja usna
Zarazila bi je
Moj obraz
Oštetio bi je
Moj korak
Uprljao bi je
Sada gorak
Prazan tanjir
Parče torte vari
I zamišlja svoj šećer
Što postade sol
I postiže autogol.
O, parče, moje
O starče, tvoje
Otvori vrata
Ljubi te Tata.
21.11.2023.
|
||||
11. |
Pesma
01:16
|
|
||
Pesma
Dok provodih vreme
sa droljom iz centra
nepoznatog stada,
izgubio sam srce,
negde, usput,
sopstvenog jada
Dok hranih gladnu
i tudju krv,
izgubih svoj korak
I sada ukus gorak
me proganja
Sada ne spavam
i ne sanjam
Sada vrištim i jaučem,
u sebi, kraj knjiga,
tudjih opisa života
Izgubih smisao
dok sa kurvom
sam pišao
i plesao po snegu
Poklonio srce,
bez razloga,
pogrešnoj žetvi -
I sada žanjem suze
Jer, moja pesma
mi fali
Moja strofa
me ignoriše
Moj refren
bez mene
cirkuliše
Dok krv mi divlja
i glava ne pukne,
od pritiska,
arterija istinska
proširi venski zid
I sada čekam u sebi
taj metak
I streljački stroj,
svih bludnica
sa ulica
Pucajte slobodno,
ili me živog sahranite,
sve odbačene duše
nahranite
Samo nemojte reći:
"Stajao kraj stuba,
nudeći reči,
lebdeo bez suda,
završio u vreći!"
Pesmu ne dirajte,
neka živi i nakon mene,
neka diše kao senka
sunčanom stranom
ulice glavne,
gde je širio osmeh
autor njen.
Gary Bramil (29.12.2023.)
|
||||
12. |
Pristojno
01:38
|
|
||
Pristojno.
Karikatura grada
stvorila je gada do gada
Što ne znaju za nivo
i pristojno ponašanje
Što brišu knjige
sa pločnika
Što grebu ploče
van gramofona
Sa iglama u ramenima
Overdoz nad glavama
stvorio je sliku
njihovog dvorišta
Mog hleba izvorišta
Što zatrova silina
I od ljudi slina
E to im je vrlina:
Zgazi i ne pazi!
Cepaj koricu hleba!
Skloni ih sve sa neba
Otvorene bine
bez muzičke dubine
Zgazi sve godine
I rodne i nerodne
Što paziš kada gaziš?
To je tvoj pločnik
Tu slova genija
Postaju premija
Vaša dok sadržaj pljujete
Slomite kičmu
pomodrelim stopalima
što trag ostaviše
A vi sad zgazite!
I ne pazite!
Sve pokidajte
Sve poskidajte
Svaki dah
Pretvorite u prah
U svakoj kanti
Prospite mi urmu
Samo mi ne dirajte burmu!
To je iz komšlika
Gde ostavih kosti
Koje ste samleli
I onda se bunite
I lako se zbunite:
Kako neko može
Biti pošten
U vremenu
Koje ste pojeli vi,
skakavci?
Sa funkcije na funkciju
Izrugavate naciju
I moje grobno mesto
Progoniće vas često!
Gary Bramil 18/01/23.
|
||||
13. |
Raj
01:01
|
|
||
Raj
Moj NIš je RAJ za nameštene konkurse gde ne žele ni da me ispoštuju, barem i negativnim odgovorom...barem.
Moj Niš je mesto gde kukolj dobija šansu i posao a uopšte ga ne interesuje da taj posao obavlja kako treba,nego kuka uz redovnu platu, za nerad.
Moj Niš je grad gde moji prijatelji rade u medijima a nikada ne žele da emituju tj puste nijednu jedinu moju pesmu...NIKADA.
Moji prijatelji imaju i muzički portal i nikada ne žele da objave info o mom radu, NIKADA.
Moji prijatelji organizuju koncerte a meni nikada nisu pružuli šansu da nastupim.
Moj Niš nikada,izgleda, i nije bio moj rodni grad.
On me ne želi, ni on, ni prijatelji, ni firme, ni mediji, ni koncertni prostori, ni ulice...ništa, kao suvišni kontejner....
Moj Niš, moj Radnički, moja Gabrovačka reka...sve a ustvari ništa, moje...
Moj Niš je neki drugi grad...Kako sada da obrišem mesto rodjenja u krštenici?
Gary Bramil 19/01/15.
|
||||
14. |
Strašilo na vetru
01:21
|
|
||
Strašilo na vetru
Mislim da sam sreo
sebe mladog,
sa sjajem u očima
Mislim sa kasetama
u rukama,
i omiljenim grupama
Mislim da sam žurio
prebrzo da odrastem
i sapletem se
Mislim da sam sreo
sebe mladog,
u poderanoj
teksas jakni,
sa hemijskom ispisanim
naslovima pesama
Mislim da sam sreo
sebe mladog
kako hrli u zagrljaj
životu,
kako se raduje
i, više nego danas,
smeje
To hiperaktivno dete
sa druge planete
Mislim da sam sreo
sebe mladog,
sa visinom
do krošnje drveća
i kilažom metle,
dok gazi kroz oluju
patikama punim vode
Mislim da sam sreo
sebe mladog,
i nisam se prepoznao,
kao da je neko drugi
zauzeo mesto
krvi mojoj
Mislim da sam sanjao
sebe mladog,
dok me ova
noćna mora
nije probudila
Mislim da sam ceo život
strepeo sa razlogom,
da ne postanem
strašilo na vetru.
Gary Bramil / 03.10.2024.
https://garybramilartexhibit.blogspot.com
|
||||
15. |
Umetnik kada ode
01:13
|
|
||
Umetnik kada ode
O umetniku kada ode
svi sve znaju
Dok je živ, stalno laju
A, kada ode ~
zaborave opus celi
Umetnik kada dela,
uprlja ga voda vrela
Te kritike svakodnevne
umetniku srce seku
Jer!
Stvarao je za života
prenosio reči jake
Celi život bio drugi,
sada o tome neko sudi
Prepričao silne priče
o onima što se diče
Preplivao okeane,
carovao na tlu tudjem
Cenili ga možda više ~
O umetniku sada tiše
Ne trošite reči hvale,
te osobe što se žale
Pljuvali ste obraz tudj,
pretvorili sve u budj!
Sad umetniku lovorike
A za života samo
pridike
Umetnik sada
u večnost hodi
Tamo negde
gde ne gaze!
Tamo negde
možda cene!
Jer!
Umetnik kada ode
okretat' se više neće!
Džaba vaše tople reči!
Džaba vaše silno cveće!
Gary Bramil
24/11/2023.
|
||||
16. |
Zar me se stidiš?
00:50
|
|
||
Zar me se stidiš?
Susretneš me
i bez pozdrava
uništiš mi srce
Susretneš me
i bez pozdrava
otrčiš ka
svojoj luki
Ka novom domu
nestaneš i
pristaneš,
na reči tudje
koje lažu
kada kažu:
Da te ne volim
a, non stop
molim telefon
tvoj broj da učita
Tu melodiju,
tu čaroliju
koja nestade,
negde usput
Moj korak
je tebi gorak
Moj glas
je tebi stran
A znam da
izgovorim
ime tvoje
što ti ga
nadenuh
po pesniku
voljenom...
Što te nema?
Gry Bramil 22.2.24.
|
||||
17. |
Zlu um gori
01:00
|
|
||
Zlu um gori
Dok jauče mlada jagnjad,
Zlu um gori
Dok se u prah pretvara
soba dečija,
Zlu um gori
Dok vrišti otac
već istrošen i iscedjen
kao flaša zejtina,
Zlu um gori
Dok žena prosi
a mršava majka
samo načet hleb nosi,
Zlu um gori
Dok se njiše
prazno dečije igralište,
Zlu um gori
Dok brat bratu
reči prećutkuje,
Zlu um gori
Dok ne prozbore
neki bivši
što godina
o detetu maštaše,
Zlu um gori
Dok sve ne postane
samo momenat
potpune predaje
i ledina hladna,
bez graje i raje,
Zlu um gori
Gary Bramil 3.5.23.
|
Streaming and Download help
If you like Goodbye, Victoria, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp